Saša Antić: Gdje je satira u hrvatskoj glazbi?
Ponosni smo što od danas HDS ZAMP može predstaviti jedno od najbritkijih i najuspješnijih pera domaće popularne glazbe, Sašu Antića, kao svog redovnog kolumnista!
Splitski tekstopisac, član TBF-a i začetnik ping-ponga u Hrvata, u kolumni „Reper to(v)ar“ kroz svoju će jedinstvenu prizmu propuštati „ludi repertoar“ tema glazbe i autorstva te „sa svog prozora“ gledati na pojave koje okružuju našu kreativnu zajednicu. Sašine kolumne predstavljat ćemo u dvotjednom ritmu, stoga uskladimo toplomjere i krenimo!
Prije par dana bio sam gost na tribini pod nazivom „Satira: umjetnost ili politika“. Pozvan sam kao glazbenik i tekstopisac kojeg se uglavnom prepoznaje po društvenom angažmanu i zato što sam, kako bi rekla Josipa Lisac, glazbeni aktivist. Teško se boriti protiv te percepcije javnosti i kolega glazbenika, ali neka, ne može se poreći da je određeni dio mog rada društveni komentar na ovaj ili onaj način. Koliko tu ima satire, to je već drugo pitanje.
Uglavnom, dao sam si za zadatak da učinim odabir autorskih skladbi s našeg govornog područja koje bi se, prema određenim kriterijima, mogle staviti u kategoriju satire i koje su bile popularne i zaživjele u javnom sjećanju. Odabir sam ograničio na prostor bivše države prije rata jer smo živjeli u istom političkom i društvenom okviru, a iza rata samo na prostor Hrvatske. Obzirom da držim kako je satira isključivo umjetnost i način na koji se individualnost oslobađa politizacije i tiranije moći u svakom obliku, ti kriteriji su bili da se radi o fikciji, priči ispričanoj iz likova, odnosno stihovima koji se mogu smatrati kao nešto više i slojevitije od pukog komentara i kritike. Tražio sam duhovito, lucidno, prostodušno i zdravo ruganje. Mislio sam da to ne bi trebao biti težak zadatak sve dok nisam prionio na posao.
Internet mi nije pomogao, naime nema nikakvih istraživanja i radova na tu temu. Prijatelji kojima sam na kavi spomenuo čime se trenutno bavim se također nisu sjetili ničeg više od onog do čega sam već sam došao. Da skratim, ispalo je da je više satire i humora u autorskoj glazbi bilo u bivšoj državi nego od 90-ih naovamo.
Evo nekoliko primjera, Arsen Dedić „Po glavi stanovnika“, Bijelo Dugme „Milicija trenira strogoću“, Đorđe Balašević „Sugar rap i Soliter“, Riblja Čorba „Al Capone“, Elvis J Kurtović „Hajle Selasije“ itd. Iza rata puno slabije: Edo maajka „Pržiiii se“ (s tim da se tu radi o satiri i kritici estrade), Zinedine Zidane „Pantagana“. Ima tu i par pjesama TBF-a „Vrag“, „Pismo“, „Teta“, zatim Ante Casha „Danke Deutschland“, Postolar Tripera, ali sve su nedovoljno popularne da bi zadovoljile kriterije mog pokušaja istraživanja. Sigurno ima toga još, ali nisam se uspio sjetiti. I da se razumijemo, nisam tražio pjesme s elementima satire, već djela koja bi se u integralnom obliku moglo smatrati satirom.
Naravno, tijekom tribine smo se složili da je ustvari to bilo i za očekivati. Naime, satira je u svojoj suštini jedan stilski profinjen oblik društvene kritike i ruganja autoritetima i moćnicima koji je kvalitetniji i duhovitiji što je društvo represivnije. U demokraciji je sve dozvoljeno, nema autoriteta koji su imuni na ruganje, ali isto tako je kritika uperena prema vlasti otupljena i neučinkovita. Bolje reći, vlast ne trza na umjetničku kritiku niti umjetnička kritika može proizvesti efekt koji je, recimo, jednom davno proizvela prostodušna izjava Neleta Karajlića „Crko Maršal!“. U svete krave se nije smjelo dirati što je tražilo invetivnost i umjetnički napor koji je proizvodio satirički vrijednija djela. Danas je društvena kritika ozbiljnija i direktnija, rekao bih i vulgarnija i svakako ne nailazi na toliki javni odjek kao prije.
Za kraj, stihovi pjesme „Meštar“ Klape Ivan Grozni iz Korčule koja je, po mom skromnom mišljenju, najbolja satirička skladba u samostalnoj Hrvatskoj:
Ja san meštar od staroga kova
Od zanata svetega Josipa
Iman lipu velu radionu
Di se čini mobilija lipa
Nima fala u mojoj raboti
Sve na inkas bez brokve i vide
Pa su žvelto iz općine došli
Da im neka učinim katride
Sve san lipo učini po miri
Lipo drvo sidiljke od kože
Na noge san stavi mala rakna
Da se vozit po kamari može
Vazej san in od guzice miru
I po miri iskroji kušine
Za odmorit i lakte i škinu
I zakunjat da pripasa vrime
Kad je bila gotova rabota
Sve najboje i sve po zanatu
Kad je došlo sve na svoje misto
Neće mulci da mi posal platu
Jer dokle san ja ražeta punte
I izabra najboje daščice
U mistu su opet bili voti
Kambjale se općinske guzice
Nove guze sele u katride
Pa govoru da san krivo miri
Da sve vaja opet primortenat
Jer ni ništa po njihovoj miri
Za njih više ništa činit neću
Neka gredu kupit iz fabrike
Oli neka gredu u mesara
Da in škvara zamantane tikve
(autori pjesme: Sandro Bačić, Vinko Didović / Ivo Didović)
Playlistu Sašinih pronalazaka satire u hrvatskoj i ex yu glazbi poslušajte OVDJE.
